Zid

Način djelovanja

Zid želi da razgovor završi bez ikakvog objašnjavanja, pa kratkim odgovorima drži kontrolu nad onim što se kaže: slijeganje ramenima, „možda“, suho „ne znam“. Svaki takav odgovor vraća posao tebi. Ti popunjavaš tišinu, nagađaš što se krije iza toga i postavljaš još pitanja, a svako pitanje na koje se može odgovoriti jednom riječju dobije točno jednu riječ. To funkcionira jer je tišina neugodna, a osoba koja je najviše osjeća obično počne pričati, preklinjati ili odustane.

Kako to zvuči

• Možda.
• Ne znam. Što mene pitaš?
• Kako je, tako je.

Što djeluje

Zid se otvara pred pravim pitanjem na koje se ne može odgovoriti slijeganjem ramena. Postavljaj otvorena pitanja iz znatiželje, a ne iz pritiska, o tome što ta osoba misli ili što joj je u tome teško, i onda čekaj. Pusti stanku da traje i ne popunjavaj je. Ako dobiješ makar malo, odgovori na taj djelić sa zanimanjem umjesto da prijeđeš na svoju sljedeću točku. Drži ujednačen ton kroz nekoliko poteza i ponudi da odgovor stigne kasnije ako sad nije dobar trenutak. Strpljenje i postojano zanimanje čine razgovor sigurnijim od šutnje.

Ti kažešNe žurim se. Kako ti to vidiš? Rado ću te saslušati kad god ti bude lakše.

Što se obija o glavu

Što jače pritišćeš, to se Zid više zatvara. Brza pitanja, prigovori na šutnju ili pitanja na koja se odgovara s da ili ne nude lak kratak odgovor ili razlog za odlazak. Ako svaku stanku popuniš svojim nagađanjima, dovoljna je jedna riječ slaganja i ništa nije rečeno. Ako i ti uzvratiš hladnoćom, razgovor je gotov, a upravo to Zid i želi.