Pasivno-agresivni

Način djelovanja

Pasivno-agresivni se ljuti na tebe i želi da to znaš, a da to nikad ne mora izgovoriti. Zato ljutnja izlazi zaobilaznim putem: kratko „Vau.“, kompliment s bodljom, „Ništa, dobro sam“ iza kojeg očito nije sve dobro. Svaka se primjedba može zanijekati, pa ako reagiraš na ton, ispada da problem stvaraš ti. Zato to funkcionira. Na kraju nagađaš o čemu je riječ, ispričavaš se za stvari koje nikad nisu imenovane i nosiš tuđu ljutnju dok druga strana ostaje mirna i bez krivnje.

Kako to zvuči

• Vau. Dobro.
• Ništa. Dobro sam.
• O, gle, napokon je i to na redu. Super.

Što djeluje

Pasivno-agresivni se najviše boji izravnog, mirnog pitanja o tome što zapravo nije u redu. Imenuj ono što vidiš, bez optuživanja, a onda pitaj. Glas neka bude ujednačen, a riječi jednostavne. Prvi put vjerojatno slijedi još jedno „Dobro sam“. Ne hvataj se za sarkazam i ne raspravljaj o tonu. Pitaj ponovno, malo nježnije, i ostavi prostor za odgovor. Svako mirno ponavljanje otežava daljnje korištenje zaobilaznog puta. Kad napokon izađe na vidjelo što je povrijedilo, saslušaj sve prije nego što odgovoriš.

Ti kažešVeć nekoliko puta kažeš da si dobro, ali ne zvuči tako. Što te zapravo muči? Radije mi reci.

Što se obija o glavu

Uzvraćanje sarkazmom pretvara sve u natjecanje tko može biti hladniji. Optužba za pasivnu agresivnost daje lak izlaz u poricanje, a agresor postaješ ti. Pretvaranje da ništa ne primjećuješ uči da je zaobilazni put siguran. Stalne isprike za nešto što nikad nije imenovano nagrađuju šutnju, a pravi problem ostaje netaknut.