Kompromis

Što je to

Kompromis je u sredini: umjereno asertivan i umjereno kooperativan. Ne inzistiraš na svemu što želiš, ali ni sve ne prepuštaš. Umjesto toga tražiš razmjenu koju obje strane mogu prihvatiti: nađemo se na pola puta oko cijene, ti uzmi ovaj vikend, a ja sljedeći, ja ću ovo ako ti ono. Pravednost i brzinu cijeni više od savršenog ishoda. Mnogo ga ljudi bira jer djeluje zrelo i nepristrano i jer završava neslaganje prije nego što se zahukta. To je svakodnevni jezik pregovaranja i većina mu ljudi vjeruje bez razmišljanja.

Kako zvuči

• Možemo li se naći na pola puta?
• Ja mogu subotu ako ti uzmeš nedjelju.
• Neka svatko malo popusti pa da to završimo.

Kad pomaže

Kompromis je pravi izbor kad obje strane imaju opravdane zahtjeve, sličnu moć i malo vremena. Rješava neslaganje prije nego što pojede cijelu večer. Dobro funkcionira kad su ciljevi važni, ali ne toliko da bi vrijedili dugog pregovaranja, poput dijeljenja računa ili izmjenjivanja za volanom. Dobro je privremeno rješenje kad cjelovito traži više vremena nego što ga danas imaš i čvrsta rezerva kad je zajedničko rješavanje zapelo ili bi snažan pritisak naštetio odnosu. Ljudi vjeruju onima koji nude kompromis jer je dogovor na vidjelu: jasno je što koja strana daje, a što dobiva.

Što te košta

Sredina nije uvijek najbolji odgovor. Ako je jedan plan očito bolji, dijeljenje napola može obje strane ostaviti s nečim što ne odgovara nikome: kraće putovanje i jeftiniji auto možda neće usrećiti nikoga. Kompromis može preskočiti i pitanje što kojoj strani zapravo treba, pa se isti problem vrati idući mjesec. I lako ga je iskoristiti. Tko zna da ćeš doći do pola puta, može jednostavno početi od krajnosti, a početni zahtjev tiho odredi gdje će sredina pasti. S vremenom možeš otkriti da se stalno odričeš stvari koje su ti bile važne, samo da postigneš dogovor koji izgleda pošteno.

Kako ga proširiti

Prije nego što ponudiš sredinu, postavi još jedno pitanje o tome zašto koja strana želi to što želi. Ponekad odgovor otkrije mogućnost koja objema stranama daje više. Svoju granicu odredi prije početka razgovora, da te samouvjereno otvaranje druge strane ne povuče preko nje. Kad netko krene s ekstremnim iznosom, ne dijeli taj iznos napola: navedi svoj iznos sa svojim razlozima, a tuđi tretiraj kao jedno mišljenje, a ne kao polazište. I primijeti čega se stalno odričeš. Ako je to uvijek tvoje vrijeme ili tvoj odmor, to je obrazac koji vrijedi izgovoriti naglas umjesto da opet tražiš sredinu.