Prilagođavanje

Što je to

Prilagođavanje znači ostaviti po strani ono što želiš kako bi druga strana dobila ono što želi. Kooperativno je i ne previše asertivno: pomažeš, pristaješ, prilagođavaš se ili se ispričavaš, a sukob završava jer ga ti pustiš. Često dolazi iz iskrene brige. Primjećuješ što drugima treba, cijeniš sklad i mala žrtva čini ti se poštenom cijenom za dobar odnos. Ponekad je i praktično: možda ti je do ishoda jednostavno manje stalo nego drugoj strani. Ljudi koji prvo posegnu za prilagođavanjem često su oni na koje se drugi oslanjaju i obično prvi izglađuju stvari nakon neslaganja.

Kako zvuči

• Može, napravit ćemo po tvom.
• Nema problema, preuzet ću to.
• U pravu si, to mi je promaklo.

Kad pomaže

Prilagođavanje je pravi izbor kad je stvar drugoj strani puno važnija nego tebi. Popuštanje te tada malo košta, a drugoj strani puno znači. Mudro je i kad shvatiš da nisi u pravu: brzo priznanje donosi više poštovanja od obrane slabog stava. Stvara dobru volju na koju se kasnije možeš osloniti i održava odnose toplima kroz sitna neslaganja koja bi ih inače istrošila. Kad nekoga nešto uzruja, velikodušan odgovor brže spušta temperaturu od bilo kakvog argumenta. Obitelji, prijateljstva i timovi oslanjaju se na ljude koji ponekad znaju popustiti.

Što te košta

Ako popuštaš svaki put, tvoje potrebe tiho nestaju. Drugi te možda prestanu pitati što želiš, jer se čini da ti sve odgovara. Ispod površine može se skupljati ogorčenost, pa se možeš osjećati umorno ili zapostavljeno, a da ne znaš reći kad je točno pošlo po zlu. Neki će to iskoristiti, znajući da je malo krivnje ili laskanja dovoljno za pristanak. Tvoje ideje možda nikad ne dođu na stol, što je gubitak za sve, ne samo za tebe. A kad se napokon usprotiviš, ljudi se mogu iznenaditi, jer im nikad nije bilo jasno da nešto ne valja.

Kako ga proširiti

Zastani prije nego što kažeš da. Ako kažeš da ćeš provjeriti i javiti se, dobivaš vremena da se zapitaš želiš li to zapravo. Vježbaj iskazivanje malih, iskrenih želja: kad te netko pita gdje jesti, predloži mjesto umjesto da kažeš da ti je svejedno. Nauči jedan ljubazan, ali jasan način odbijanja, recimo da kažeš kako ovaj put ne možeš, ali se nadaš da će sve proći dobro, i koristi ga bez dugog objašnjavanja. Kad ipak popustiš, reci to kao izbor, na primjer da ovaj put rado pristaješ na prijedlog druge strane, kako bi se to primijetilo i moglo uzvratiti. I tiho vodi računa: ako tvoje potrebe nikad ne dođu na red, vrijeme je da to zatražiš.